Star Wars: Empire at War
opis igre

Lucas Arts nam je za 2006. godinu pripremio još jednu igru iz Star Wars univerzuma. Nakon ne toliko uspešnih RTS prethodnika, Rebelliona, Force Commandera i Galactic Battlegroundsa, fanovi su željno iščekivali ovaj naslov u nadi da će im pružiti malo više zabave. Kada prvi put pokrenete igru, nakon dobro poznatog Lucas Arts logoa, pred vama se nalazi nekoliko modova igre. Tu je single-player kampanja u kojoj se možete odlučiti između Galaktičke imperije na čelu sa imperatorom Palpatinom i Pobunjeničke alijanse koju predvodi Mon Motma, kao i dva malo nelinearnija moda, Galactic Conquest i Skirmish. Multiplayer mogućnosti ove igre nismo uspeli da testiramo, zbog tehničkih poteškoća.

Predstavljamo vam dva viđenja ovog naslova:

Prvo što ugledate kada pokrenete kampanju je galaksija sa svim planetama. Na samom početku neke već kontrolišete, neke kontroliše protivnik, a neke pirati. Neke planete su i sakrivene, i do njih možete doći samo daljim prelaženjem misija. Vreme u igri se meri u galaktičkim danima, tako da na kraju svakog dana dobijate prinos kredita. U uglu mape postoji brojač koji vam označava tok dana. Svaka planeta donosi određeni broj kredita, i ima ograničen broj polja za izgradnju svemirskih i kopnenih struktura. Na tim poljima gradite barake za treniranje pešadije, rudnike za veći prinos kredita, fabrike za vozila, svemirske stanice za brodove itd. Svaka izgrađena jedinica može da se nalazi u orbiti planeta kao flota, ili, kad se radi o kopnenim jedinicama, kao garnizon na planeti. Sa svojih planeta vi usmeravate flote i napadate protivničke planete. Kad god se u orbiti planete nađu vaša i protivnička flota, počinje taktička borba. Ukoliko osvojite orbitu planete, odatle možete nastaviti da iskrcavate trupe na samo tlo.

Taktičke bitke između flota i invazione bitke prate standardni manir RTS žanra, gde vi kontrolišete svaku svoju jedinicu i cilj vam je da uništite sve protivničke. Raznovrsnost jedinica je solidna, ali s obzirom na ogroman izbor koji nudi Star Wars univerzum, moglo je tu i još ponešto da se ubaci.

Nightwolf

Kampanju sa pobunjenicima započinjete na Alderanu odakle komandujete svojom skromnom flotom i planirate svaki potez protiv Imperije.

Vreme događanja je neposredno pred Epizodu IV, gde je komandant vaše flote kapetan Antilis, ali ne Vedž, već njegov otac Rejmus. Na početku dobijate malu flotu dovoljnu da osvojite okolne planete, oslobodite Vukije na Kašiiku i pridobijete naklonost Hana Soloa. Svaka planeta koju osvojite će vam kasnije značiti zbog svojih specijalnih pogodnosti; na primer, ako osvojite Botavuj (dom najboljih špijuna u galaksiji – Botanaca), automatski ćete videti sve pokrete Imperije i tako na vreme moći da se spremite za bilo kakve predstojeće napade. Pobunjenici nemaju mogućnost istraživanja, već svu tehnologiju “pozajmljuju“ od Imperije, za šta su zaduženi hrabri droidi C-3PO i R2-D2. U svemiru, premoć ima Imperija zbog kapitalnih brodova koji su jači od pobunjeničkih i u sebi nose još po koju eskadrilu TIE-lovaca, dok na zemlji stvari stoje malo drugačije. Naime, na zemlji, Pobunjenička alijansa ima pokretljivije trupe, protivoklopne jedinice koje su veoma efikasne protiv hodača i tenkova. Pobunjenici imaju i mogućnost da se sa kopnenim trupama provuku kroz imperijalnu flotu u orbiti i tako direktno napadnu planetu. Galactic Conquest mod je donekle sličan onom u Battlefrontu gde se sve svodi na “osvojite celu galaksiju i ne pitajte mnogo“. Krećete sa nekoliko planeta i napadate susedne, pirate ili neutralne, sve dok ne stignete do redova Imperije gde kreće pravi okršaj. Skirmish mod vam dozvoljava da na početku izaberete između borbe na nekoj od planeta ili u njenoj orbiti.

Dobra stvar u vezi skirmisha je što sadrži elemente iz Proširenog univerzuma, u vidu junaka Kajla Katarna i još nekoliko jedinica koje niste mogli videti u filmovima.

Lord

Kampanja ove igre je, jednom rečju, prelinearna. Misije koje dobijate tokom igre su veoma predvidive, i ne odstupaju mnogo od odrednica tipa: zauzmi određenu planetu, pomeri flotu na određeno mesto ili, u najboljem slučaju, ne dozvoli određenom brodu da napusti sistem. Ne pomaže ni to što možete da "varate" i da misiju ne završite odmah, jer ne postoji vremensko ograničenje, nego polako "naštancujete" trupe i onda sa brojčanom nadmoćnošću zbrišete bilo kakav otpor. Da ne pominjemo činjenicu da, kada Imperija izgradi dva imperijalna razarača i nekoliko AT-AT hodača, ne postoji bitka, bilo u svemiru bilo na zemlji, u kojoj ne može da pobedi. Svetla tačka kampanje su junaci i priča koja ne prati kanon filmova, već vam predstavlja malo drugačiji tok stvari. Tako da, ako ste ikada želeli da vidite kako Zvezda smrti uništava još neku planetu osim Alderana, ne samo da ćete to videti, već ćete moći sami da izaberete koja će to planeta biti. Od junaka na raspolaganju vam je nekoliko likova, kao na primer čuveni lovac na ucene Boba Fet, Imperatorova desna ruka Dart Vejder, pa čak i Imperator lično. Svi junaci mogu da učestvuju u bitkama i u svemiru i na zemlji, pojačavajući vaše snage svojim jedinstvenim specijalnim sposobnostima. Kratka animacija na kraju kampanje nije dovoljna da nadoknadi nedostatke, i ostavlja vas sa osećajem blagog razočaranja. Galactic Conquest mod igranja daje vam više slobode i nekoliko verzija mape, što vam osigurava još nekoliko dana provedenih uz ovu igru, jer vam zaista treba najmanje dan igranja kako biste osvojili celu Galaksiju. Takođe, u ovom slobodnom modu igranja pojavljuju se i neki junaci iz Proširenog univerzuma koji nisu dostupni u samoj kampanji. Skirmish mod i nije preterano zanimljiv jer predstavlja samo jednu bitku, bilo u svemiru bilo na zemlji i, iako je veoma dinamičan, te bitke obično kratko traju.

Sve u svemu, ovo je definitivno naslov vredan vaše pažnje. Prilično standardna single-player kampanja će vas okupirati dovoljno dugo da vas uvuče u svet Star Warsa, a ako vas scene iz igrice podstaknu da ponovo pogledate i neki od filmova, tim bolje. Sama dinamičnost igre i pomalo inovativni pristup kontroli bitaka i jedinica obećava sate i sate multiplayer uživanja.