Zvuk Velikog praska
Još jedan od rezultata detaljnog mapiranja svemira je otkriće uticaja zvučnih talasa na položaj formiranih galaksija. Dve grupe naučnika, od kojih jednu vodi Kris Blejk sa Univerziteta Britanske Kolumbije u Kanadi, a drugu Nikil Padmanaban sa Prinstona u SAD, analizirale su podatke i zapazile “otisak“ zvučnih talasa iz perioda od oko 300.000 godina nakon Velikog praska.
Ti snažni zvučni talasi uticali su na raspodelu materije u vreme neposredno nakon Velikog praska, i njihov preživeli otisak je vidljiv i danas. Vrhovi talasa predstavljali su mesta gde se nalazilo više materije i tu je bila veća verovatnoća da će doći do formiranja nove galaksije. Zbog toga je verovatnije da se dve galaksije nalaze na međusobnom rastojanju od 500 miliona svetlosnih godina nego na bilo kojem drugom rastojanju. Takav otisak može da se upotrebi kao svojevrstan astronomski “lenjir” za proučavanje istorije širenja svemira i za proveru tačnosti drugih astronomskih merenja.
Izvor: New Scientist
Maskirane nanocevi
Nedavno je objavljen novi način da se ugljenične nanocevi učine neškodljivima za žive ćelije, čime im se otvara mogućnost upotrebe u medicini. Istraživači sa kalifornijskog univerziteta Berkli su pronašli način da nanocevi oblože polimerom koji imitira familiju kompleksnih šećera. Ovi šećeri se normalno nalaze u ćelijskoj membrani koja ćeliji omogućava interakciju sa okolinom. Izborom odgovarajućeg šećera moguće je pripremiti nanocevi da se vežu samo za određeni tip ćelija, na primer za ćelije raka, ili za tačno određeni deo ćelije. Nanocevi bi se koristile kao precizno sredstvo za direktnu isporuku leka na tačno određeno mesto u organizmu.
Postoje i drugi načini da nanocevi budu neškodljive za organizam, ali ovaj novi metod jedini omogućava tako precizno usmeravanje cevi na cilj.
Pošto nanocevi nisu prirodno razgradljive u organizmu, vrlo je važno da budu izbačene iz organizma pre nego što sa njih otpadne zaštita. Ovim metodom moguće je da cevi imitiraju prirodne materije koje organizam već zna kako da izbaci.
Izvor: Journal of the American Chemical Society
Brodski dnevnici i magnetno polje
Proučavanjem zapisa o odstupanju magnetnih i geografskih polova u sačuvanim brodskim dnevnicima od 1590. godine do danas, dobijeni su rezultati koji bacaju novo svetlo na primećeno slabljenje Zemljinog magnetnog polja.
Prva direktna merenja vršio je Gaus 1837. godine, i do danas je primećeno stalno opadanje jačine polja. Podaci iz brodskih dnevnika ne sadrže podatke o jačini polja i ne mogu se upotrebiti za precizno određivanje polja u prošlosti. Ipak, dovoljno su dobri da ukažu na velike promene, među kojima je najznačajnija ta da se velika južnoatlantska magnetna anomalija pojavila tek 1860. godine, i da je ona verovatni razlog za početak slabljenja globalnog magnetnog polja. Pretpostavlja se da je pre tog vremena Zemljino magnetno polje bilo gotovo konstantno.
Tempom kojim trenutno polje slabi, očekuje se da bi za oko 2000 godina moglo doći do novog obrtanja Zemljinih polova. Takva obrtanja su se u prošlosti javljala približno svakih 300.000 godina, a poslednje se desilo pre više od 780.000 godina.
Izvor: Science
Gramatika kitova
Još početkom sedamdesetih godina pretpostavljalo se da pesme kitova sadrže složenije jezičke strukture i sopstvenu gramatiku. Najnovija istraživanja na medicinskom institutu „Hauard Hjuz” pokazuju da bi to moglo biti tačno. Algoritmom razvijenim za matematičku analizu pesme grbavih kitova utvrđeno je da one imaju hijerarhijsku sintaksu. U ljudskom jeziku hijerarhija znači da se reči sklapaju u fraze a one onda u rečenice. Sličan odnos postoji između najkraćih i dužih elemenata u pesmi kitova. Jedan od rezultata analize istim algoritmom je da kraće pesme imaju složeniju strukturu od dugačkih. Trajanje pesama je obično između šest minuta i pola sata.
Istraživači ipak objašnjavaju da smo još daleko od toga da razumemo značenja pesama.
Izvor: Journal of the Acoustical Society of America
Prva složena nanomašina
Na univerzitetu u Tokiju konstruisana je prva složena nanomašina. Za razliku od jednostavnih dosadašnjih modela ova se sastoji iz dva povezana dela. Prvi deo funkcioniše kao klešta koja se zatvaraju kada se osvetle ultra ljubičastom svetlošću a otvaraju se pod vidljivim svetlom. Efekat se postiže uvrtanjem dvostruko povezanih atoma azota u kleštima pod uticajem svetlosti. Drugi deo se ponaša kao peraja zakačena za suprotni kraj klešta koja čitavoj mašini omogućavaju kretanje.
Proizvodnja nanomašina je izuzetno složen postupak. Prvo je potrebno projektovati molekul koji će imati željene karakteristike zasnovane na mehanici hemijskih veza. Nakon toga dolazi konstrukcija molekula. Konstrukcija se sastoji od dugog niza hemijskih reakcija u kojima se molekuli postepeno grade.
Izvor: Nature
Najdetaljnija mapa pozadinskog zračenja
Višegodišnja merenja sa satelita WMAP (Wilkinson Microwave Anisotropy Probe) dala su do sada najbolju mapu pozadinskog zračenja za koje se veruje da potiče iz perioda nakon Velikog Praska. Dobijeni rezultati idu u prilog teorije inflatornog širenja svemira u prvim trenucima njegovog nastanka. Nakon prvih merenja pre tri godine postojala je mogućnost da je jonizovani gas nastao tokom formiranja prvih zvezda mogao da utiče na rezultate merenja. Sada je međutim ta mogućnost otpala jer je sada osim sjaja i temperature merena i polarizacija pozadinskog zračenja. Dobijeni rezultati se uklapaju u teoriju inflacije.
Još jedan važan rezultat je dobijen analizom podataka sa WMAP satelita. Ranim merenjima dolazilo se do pretpostavke da su prve zvezde počele da jonizuju gasove već nakon 200 miliona godina što je po teoriji ostavljalo suviše malo vremena za skupljanje gasa potrebnog za formiranje zvezda. Sada kada su prikupljeni podaci višegodišnjih osmatranja zaključak je da je to počelo da se dešava tek nakon 400 miliona godina što ostavlja dovoljno „mračnog” vremena potrebnog za formiranje prvih zvezda iz gasa.
Izvor: New Scientist